Dva migranta i jedna čokolada
Vratih se kući iz Sarajeva, spustih stvari na krevet i osjetih potrebu da vam ispričam kako se baš večeras, tokom jedne naizgled obične vožnje vozom Univerzum osmijehuo grupici mladih ljudi koji su vrijeme kratili razmjenjujući iskustva stečena tokom proteklog vikenda. Akteri ove priče nisu prosječni, već grupica onih proaktivnih, onih koji vjeruju u obrazovanje dovoljno da buran vikend zamijene jednim edukativnim tokom kojeg će sjediti u krugu i razgovarati sa vršnjacima o sebi, o drugima, o tome kako mogu, žele i trebaju mijenjati državu u kojoj odrastaju, školuju se i koju ne žele napustiti. U jednom trenutku večerašnje vožnje, grupica nas koji se od “prosječnih” razlikujemo samo po tome što vjerujemo u bolje sutra ovdje i što se više trudimo da kreiramo zdravo okruženje iz kojeg se nećemo otisnuti, u kojem ćemo jednog dana poželjeti odgajati djecu ostala je posramljena jednom čokoladom. Moram napomenuti da se priča dešava u državi odlazećih stručnjaka... U drža