Nasred tramvajskih šina
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn0qtYq38Ov4owMhanjj-nPxlsIURz2WQMsqEJuVYJswQpqBKVaJaewZ9IQvZGD3NCodr1ps8weCuWJKMA-kmYgY3QMrm_Jq-mwUdkKVwNcK2CVsmhCNhuyDTDhtxeYEbC40Pi8taj5IvN/s320/original.jpg)
Često u noćima dugim, tamnim Misli me vraćaju u jednu noć Ja krpim srce obećanjima davnim A cijepa ga neizvjesnost onoga što tek će doć'. Odlutam tamo gdje duša moja Stražu čuva u jednom dalekom gradu I brani jednu ljubav različitih boja od podjela što bi da je kradu. Jasno vidim predio znani Trg i slastičarnu pored katedrale Ulicama se kreću nekakvi ljudi strani, Lica im ulične svjetiljke obasjale. Tu na Trgu ispred katedrale Raširene me čekaju ruke dječaka, Gazim u prostirku utkane pahulje male Prosute s neba iz sepeta od oblaka. Uslijedi zagrljaj jak, jači od svega Kao da zadnji uzdah otima iz grudi, I cijeli je svemir stao u njega sve zvijezde, Zemlja i svi njeni ljudi. U naletu sreće ostajem bez daha, Stojimo nasred tramvajskih šina U nama čežnja, strah i ljubav jača od straha, Svuda okolo magična bjelina. Zaklela bih se da vječnost stane u taj trenutak nježni Koji ruši sve zidove, razlike i obriše granice