Постови

Приказују се постови за септембар, 2019

Priča o jednom lančiću

Слика
Prije skoro dva mjeseca moja baka je napustila ovaj svijet, a ja i sad uhvatim sebe kako preispitujem zajedničke momente, jesmo li možda mogle bolje, drugačije... Tako valjda gubici djeluju na mene, iz ranjene duše izrone masu pitanja, preispitivanja, a daju tek poneki odgovor na vrtešci sjećanja. Sjedila sam juče sa djedom u sobi koja je do skoro bila njihova, a sad je bračni krevet prevelik za njegovo sitno i iscrpljeno tijelo... Na čelu nikle nove bore koje svjedoče da mu je svakim danom sve teže, posebno kad ostane sam... Oči su mu natečene i primjećujem da često i mnogo plače. Ne pitam ga zašto, znam... Zamolio me da mu pročitam nalaze, odbio ga onkološki konzilijum jer se, kako su naveli „zapustio“.  „Nisam mogao da im objasnim ljubav.“   Onu zbog koje je 10 dana nakon svoje operacije vodio baku na hemoterapije, onu zbog koje niti jedna njena posjeta zdravstvenoj ustanovi nije mogla proći bez njega. Onu zbog koje je, dok je bio hospitalizovan jurcao u pap