Trideset kvadrata života
“Za sreću dosta je trideset kvadrata...” Jeste. I biće. Trideset kvadrata, naših ili iznajmljenih, u ovom ili na drugom kraju svijeta. U tih trideset kvadrata, u centru grada ili negdje u nekom seocetu kojeg nema na kartama, smjestićemo život i sve što on sa sobom nosi u par kofera. Kofere života, jedan ili dva, držaćemo u malom predulazu, pored police za obuću. Znaćeš i ti, kao i ja da sve što nam treba može stati u dva kofera, i da će na toj polici biti dva para obuće, jednako spremna za put u nepoznato, u bilo koje doba, u bilo koji kraj svijeta, sve dok koračaju u korak. Razmišljam da negdje u tom predulazu stavimo jedan hvatač snova. To je da dočeka i uhvati naše snove, ako oni nekada odluče da krenu na vrata. Napravićemo im zamku koja će ih vratiti nama da se ostvare. Kuhinja će biti već posebna priča, posebno dizajnirana. Neće to biti neki fensi, skupi namještaj koji bismo godinama kasnije otplaćivali na rate. B...