Постови

Приказују се постови за август, 2018

Puštam te...

Слика
Možda se upravo u ovom trenutku, dok jedna boemska, beskrajno romantična i pomalo izgubljena duša veče provodi tražeći smisao u besmislu, neko negdje moli za čudo. Ne mogu, a da se ne zapitam:  “ Bože, koliko li je ljudi što se sad mole Tebi za čudo?  “ Kada neko spomene čudo, meni se iz srca krivudavim krvotokom uzbrdo do glave I misli došunjaš ti. Navali se na dušu kao planina sve tvoje, sve moje, sve zamalo naše… Hiljadu snova, pa još hiljadu želja koje I sad jedva čekaju da se ostvare, a od kojih smo daleko tek za jedno malo čudo. Čudo koje nam uvijek izmakne. Čudo od kojeg nas dijele sve ove daleke blizine, I sve ove bliske daljine. I uvijek smo blizu za jedan zagrljaj, I uvijek smo daleko za jedno čudo. Ponovo sam budna u ovu kasnu noć, u jednom primorskom gradiću, osluškujem   filharmoniju mora koja svira zapljuskujući talasima obalu I kvasi moja bosa stopala do gležnjeva uronjena   vodu. Mazim vjetar koji kao da duva kroz ovu praznu dušu. Naleti h