Pisaću ti...

Izvor: rtve.es

Pisaću ti u noćima dugim, julskim, beskrajno vrelim i vedrim... 

Pisaću ti o Svemiru, o prostornom rasporedu zvijezda od kojih zamišljenim linijama spajam tvoj lik. O zvjezdicama u koje ti okujem ruku, nanižem ih kao brojanicu da sa sobom uvijek imaš komadić onoga u šta u nebeskim prostranstvima vjeruješ. Znaš, ima neka viša sila.

Izvor: relativelyinteresting.com

Pisaću ti u zorama proljećnim, rosnim…

Pisaću ti o visibabama, ljubičici ispod prozora I trešnjama koje mirisom vraćaju u djetinjstvo.

Pisaću ti I koncem septembra, kišnim popodnevima dok kapi natapaju žuto lišće koje se prostrlo po mokrim trotoarima I o šarenim kišobranima ispod kojih se ljube neki drugi mi. Pisaću ti sjedeći u fotelji pored prozora, dok se sobom širi miris kafe, a u pozadini svira “Wake me up when september ends.”

Izvor: weheartit.com

Pisaću ti u zimskim sutonima. Onim danima kada se, dok cvokoćem na balkonu sa olovkom u ruci I sveskom na koljenima, sunce probija kroz oblake da vidi o čemu danas žvrljam. Onda, prije nego što padne iza horizonta povuče nekoliko poteza zlatnom četkicom I planinskom krajoliku doda vatreno-crveno nebo prožeto bjelinom oblaka I ponekim tragom aviona.

Pisaću ti o Tebi, oličenju realnosti I simbolu čvrstog stajanja na zemlji i o svemu što predstavljaš meni, jednom malom romantičnom sanjaru koji čelom zapinje za iste one avione.

Pisaću ti o geografiji I granicama, I o tome koliko apsurdno izgledaju te linije u atlasu kada se gledaju kroz dvije staklene rožnjače u očnim jamama jedne provincijalke sa ambicijama većim od bilo koje provincije.

Osvojiću svijet jednog dana, znaš li? 

Obići ću sva daleka mjesta, potpisati se prstom na tlo I ostaviti pečat srcem. 

Napuniću oči prizorima.

Postaću nomad, samotnjak I kolekcionar uspomena.

Izvor: pinterest.co.uk

Pisaću ti o svim onim nadobudnim ženama što te vrebaju iz nekih razloga koji su meni neshvatljivi. Ismijavam ih, jer ne znaju koliko se možeš priželjkivati kada recituješ poeziju, srčeš kafu I pričaš o poslu sa entuzijazmom kakav ne mogu ni da zamisle.

Pisaću ti o meni, jednako nadobudnoj koja vjeruje da te poznaje najbolje jer ti je nekoliko puta na blic zavirila u srce, pa nehotice ugledala unutrašnjost komora. Sjećam se…Pomislih:

 “Poslije koliko godina se u ovom srcu dobije stanarsko pravo?”

Pisaću ti o osmijehu. Sigurno ne znaš da je njegova reflektivna moć ogromna, jer svako kome si se ikad nasmijao postajao bi srećan.

Pisaću ti o plovidbi nekim dalekim okeanima strasti. O meni, jedrilici pocijepanih jedara, sa sidrom zaboravljenim u nekom davnom pristaništu. I o Tebi, orkanskom vjetru koji me je izvlačio sa dubina, plesao na valovima, a onda pjevajući potapao kao Lorelaj znatiželjne ribare.

Pisaću ti o tvojim očima, o onim dubokim lavirintima drugačijih šarenica u koje upadnem, pa se u njima izgubim, a onda se ni ne tražim... Prija mi taj osjećaj da sam izgubljena, a samo ja znam da sam pronađena i sigurna negdje u međuprostoru mrežnjače I rožnjače.

Pisaću ti da si simbol uzvišenja.

Moja sinagoga, katedrala, crkva, Istanbul, Jerusalim i Rim...

Pisaću ti da si ideal za koji bih se borila na svjetskim bojnim poljima... Sama protiv Kralja, Kraljice, konjanika, kopljanika, vojske, plaćenika... Svih...

Izvor: pinterest.com

Pisaću ti o svemu onome o čemu se ne piše svakome. Jer ti meni nisi Svako.  

“Ti si moj narod, religija, nacija

Moja politika I generacija,

Jedina država I okupacija,

Klub za koji navijam I reprezentacija.”

Pisaću tebi, a svi drugi će čitati.