Da si noćas, kojim slučajem, ovdje

Izvor: www.exploringyourmind.com

Da si noćas kojim slučajem ovdje, a ne tamo, pričala bih ti o nemirnom moru, i to ne o ovom na čijoj obali promrzla sjedim... O nemirnom moru u mojim prsima, koje uzburkano tvojim prisustvom razbija nemilosrdno o stijene duše, kršnije od ovih crnogorskih, moja oštra uvjerenja i sve ono za šta sam mislila da se meni nikad ne može desiti. 

Da si kojim slučajem ovdje, a ne tamo, šapnula bih ti tiho u ovo svitanje da sam oduvijek znala da ću te sresti baš takvog. 
Gromadu, kao od najveće crnogorske stijene otrgnutu, sa širokim ramenima iz kojih se, kao grane stabla nastavljaju dvije snažne ruke u čiji zagrljaj može stati cijeli jedan svijet. 

Sa grudnim košem, ispod kojeg bih, da naslonim glavu, mogla čuti nepravilne otkucaje krpljenog dječijeg srca, izranjavanog žalicama najviše roditelja koji su trebali da nas zaštite od svijeta, a koji nisu znali kako da nas zaštite ni od njih samih. 

Sami smo se učili. 

Ima tu ušivenih rana od neispunjenih obećanja, prijatelja koji to nikad nisu bili i odlazaka nekih promašaja u koje smo se na "zauvijek" kleli. Ima tu praznina od očeva koji se nisu snašli u svojim ulogama, praznina svemirskih razmjera koje nikakvo vrijeme ne može popuniti. Ima i pomalo nade da ćemo, ako budemo dovoljno srećni da postanemo roditelji, mi svojoj djeci znati bolje. 

Da si kojim slučajem ovdje, a ne tamo, priznala bih ti kako sam jedne noći poželjela da čujem svaki i najmanji detalj o životu koji te je napravio takvim, na oko čvrstim kao stijena, sa dušom mekom kao pamuk. 

Te iste noći bih se zarekla da ću te grliti, neisplakane suze ti brisati, a ožiljke ljubiti dok ne zaboraviš da su tu. Onako kako sam maštala da ćeš ti, kad te sretnem, ljubiti moje ožiljke i moje bezbroj puta krpljeno srce koje te po istim ranama prepoznalo. 

Izvor: www.exploringyourmind.com

Da si kojim slučajem ovdje, a ne tamo, snenog bih te ljubila i mirisom kafe budila, na balkonu da je pijemo i jedno sa drugim započnemo dan. Svaki dan.

Da si noćas, kojim slučajem ovdje, a ne negdje tamo, zahvaljivala bih Bogu, Budi, Allahu, Svemiru i svemu svetom za šta sam ikada čula što si baš ovdje, a ne negdje tamo. Ne bih ti maštom crtala usiljene osmijehe po ulicama grada na Bosforu dok se diviš svemu što više ne želim toliko silno vidjeti. 

Naša priča nije obična, jer ni mi nikada nismo bili obični

Nikada nisi bio od običnih stvari, ti - emotivni balkanac, naježene kože, sa crvenim koncem oko ruke, koji je protiv uroka neko drugi vezao, kao u pjesmi narodnoj. 

Nikada nisi bio od običnih stvari. I dok su mi oni obični citirali Prevera na francuskom, Peru Zupca i velikog Antića, ti si mi citirao mene. 

I dok su oni obični zastajali pred visinom zidova ove tvrđave u koju sam sebe zazidala, ti si jedini vidio malo preko tih zidova i smišljao načine kako da ih zagrliš i prihvatiš umjesto da praviš strategije kako da ih srušiš. 

Tamo gdje su i najuporniji odustajali, ti si vikao "Nisam spreman da te se tek tako odreknem!" 

A ipak si bio!

"Svako mora imati svoju bajku!"- odlučno si tvrdio. 

A ja? Ja sam neumorno ponavljala, u svoju odbranu, citat sa interneta, da sam iz one bajke u kojoj princeza spašava samu sebe.

Izvor: https://www.abc.net.au

I šta su drugo bajke do obične priče?

Da si noćas, kojim slučajem ovdje, a ne negdje tamo, ispričala bih ti tu jednu priču koja nije obična. Jer ni mi nikada nismo bili obični. 

A naša priča? 

Ohlađena kafa na nekom sarajevskom balkonu.
Miris nikad posluženog bifteka.
Nikad odsvirana pjesma na klaviru.
Pomjerani sastanci, a mi nikad stigli na vrijeme.
Od krova zidana kuća, na zemljištu koje nismo kupili.
Bokal bijelog vina u nekoj vinariji, za stolom za kojim ne sjedimo nas dvoje.

Neispunjena obećanja. 

Odluke za koje nismo imali hrabrosti. 

Izvor: https://www.inspirationalperspective.com

Priča ispisana na istrgnutoj dvolisnici. 

Dva imena, jedna pjesma:

"Da smo se možda ranije sreli,
da li bi se isto ovako nemali, a htjeli?
Da li bi odluke bile lakše i jasnije
da smo se možda sreli par godina kasnije?
I naše bajke, da l' bi bile imalo stvarnije,
da smo se sreli samo malo, malo ranije?

Da li bi se prepoznali
po istom bolu i ranama iz prošlosti,
I jedno kraj drugoga stali i ostali
da nisu bile ovakve okolnosti?

Ne bi se ove noći u mislima gomilale
neposlane poruke i neizgovorene riječi,
nit' srce lomila pusta obećanja,
nedosanjani snovi i nadanja. 

Ne bi u duši ostale praznine neke,
I moje, i tvoje. 
Ničije, i svačije. 
I zaista ne bi bilo ove noći
ni sjećanja,
ove pjesme, 
tuge, ni stradanja
da su okolnosti bile samo malo drugačije."

Da si noćas, kojim slučajem ovdje, a ne negdje tamo... Sve bi i noćas ostalo isto.

Jer ni ovdje, ni tamo... 

Nikada ti nećeš znati koliko snage i hrabrosti treba da poželiš sreću i pustiš nešto što si više od sebe želio.

I dao Bog da nikad ne saznaš.

Коментари